Progovoriti o ovoj temi ni na prvi ni na drugi pogled nije lako; naprotiv, mnogima je u kontekstu klađenja potpuno strano pomišljati na nekakav sistem. Većina ljudi klađenje povezuje sa srećom; i to se uvjerenje ne mijenja lako; ali to ne mijenja činjenicu, javnosti malo poznatu, da se zapravo nitko još nije uspješno kladio oslanjajući se samo na sreću. Svi ćemo se složiti da je za pravi uspjeh u svijetu klađenja neophodno i malo sreće, ali ona neće pomoći ako si prvo ne pomognemo sami – ako si u najmanju ruku ne razjasnimo što je to i kako odabrati najbolji sistem za klađenje.
Što je to „sistem za klađenje“ ?
U svijetu kladionice i kocke ne možemo očekivati pojmove strogo definirane – još manje na znanstveni način. Jasno je da se kao sistemi za klađenje često podrazumijevaju dva srodna, ali različita pojma:
Sistemi za klađenje kao strategije oklade (igračev pristup klađenju)
Sistemi za klađenje u ovom smislu tema su članka koji je pred vama. Ovdje se zapravo radi o načinima na koji igrač pristupa klađenju nastojeći minimizirati svoj rizik i maksimalno povećati šanse za dobitak. Igrač se uvijek pita – postoji li najbolji sistem za klađenje – i ako da, koji je, kako ga prepoznati? Premda mislimo da ne postoji jednoznačan odgovor, činjenica je da su ovi sistemi i stvoreni, praktično i teoretski, jer su se bar načelno pokazali uspješnijima od stihijskog pristupa igri (npr. Martingale sistem za klađenje, Paroli, Oskarov sistem, Fibonacci…).
Sistem za klađenje kao jedan od načina klađenja u ponudi kladionica
Govoriti o sistemima za klađenje u ovom smislu, znači govoriti o opcijama, o načinima na koji se igrač može kladiti u pogledu određenog sporta i određene kladionice. Vjerojatno na svijetu ne postoji kladionica koja bi imala baš sve postojeće načine čak i u jednom sportu, ali to nije presudno: iskusan će igrač za sebe pronaći uvijek ono što mu odgovara više.
U ove sisteme spadaju najrazličitiji načini klađenja: npr. sistem za klađenje na golove (u rukometu, nogometu…),za pobjedu ,za klađenje na koševe ili bodove (u košarci), na ukupni broj postignutih bodova, na minimalni broj bodova u utakmici koji moraju postići oba tima, na konačnu razliku u bodovima, na hendikep, pa čak i na performanse pojedinih igrača. Za detaljnu obradu sistema za klađenje u ovom smislu ovdje ne bi bilo dovoljno prostora; za više informacija o njima konzultirajte članke koji se odnose na pojedine sportove.
Što su to sistemi za klađenje?
Odmah treba reći: ne postoji sistem za klađenje koji bi igraču mogao garantirati dobitak. I premda su ovi sistemi nastali iz prirodne, razumljive težnje igrača da , ako već ne garantiraju, onda maksimiziraju šanse za dobitak (uz svođenje rizika na najmanju moguću mjeru), njihovo korištenje ovisi o logici trenutka, o odabranom sportu i o kontekstu, i ni jedan nije univerzalan. Uostalom, kad bi postojao takav univerzalno primjenjiv sistem, za ovakve članke ne bi bilo ni potrebe. A kad bi ga netko i otkrio, vjerojatno bi mu bilo najpametnije da šuti i u miru gomila zgoditke.
Pa iako ni jedan od brojnih do sad izumljenih sistema ne daje apsolutne garancije, svaki od njih, bar u prikladnom kontekstu, povećava šansu za dobitak. I još nešto: ni jedan, pa ni najbolji sistem za klađenje, ne treba i ne može osigurati uvijek dobitak. Sve što je potrebno da se sistem pokaže uspješnim je da, u konačnoj bilanci, balans dobitaka i gubitaka bude nedvojbeno u korist dobitka, a njegov korisnik u plusu.
Osnovne vrste sistema za klađenje
Sistem klađenja ne odnosi se na ponašanje igrača tijekom jedne partije, već u njihovom nizu. Već prema tome kakvo ponašanje traži od igrača u tijeku igre, sistemi za klađenje dijele se na sisteme pozitivne i negativne progresije. I dok sistemi pozitivne progresije od igrača traže da podigne uloženo nakon dobivene partije, sistem negativne progresije propisuje upravo suprotno: dizanje uloga nakon izgubljene partije.
Sistemi pozitivne progresije
Obrnuti Martingale sistem
Baš kao što propisuje i Martingale sistem za klađenje, i obrnuti Martingale od igrača traži udvostručenje uloga. Jedino, ovdje se ulog udvostručava nakon svake dobivene, a ne izgubljene partije.
Paroli sistem
Paroli sistem za klađenje jedan je od poznatijih – i to sasvim sigurno, ne bez dobrih razloga! Premda na prvi pogled jednostavan i oprezan, ovaj se sistem itekako dokazao među iskusnim znalcima klađenja i kocke. Ovdje igrač sam određuje koliki će postotak od dobitka staviti na račun, a koliki će iskoristiti za povećanje uloga – ali praksa je da se obično veći dio ulaže dalje. Naravno, kao i svaki sistem pozitivne progresije, i ovdje se ulaže dalje samo u slučaju dobitka (npr. nakon svake dobivene partije, ulog sljedeće uvećava se za 60% dok se ostalih 40% sprema na igračev račun).
Parlay sistem
Toliko sličan Paroli sistemu da bi ga se lako moglo smatrati njegovom podvarijantom, Parlay sistem se od Parolija razlikuje samo u tome što se cijeli dobitak, umjesto njegovog dijela, u slučaju dobivene partije ulaže u sljedeću. Zato je i rizik nešto veći, pa se obično preporučuje igračima koji zaista znaju što rade.
Sistem obrnutog Labroucheovog niza
Ananlogno standardnom Labroucheovom nizu, i ovaj sistem za klađenje od igrača traži da prvo izabere niz brojeva. Zbrajanjem prve i zadnje znamenke niza dobiva se iznos prvog uloga. U slučaju da partija bude dobivena, taj zbroj se dodaje na kraj niza i ponovo se zbraja s prvom znamenkom, što određuje ulog u sljedećoj partiji.
U slučaju da partija bude izgubljena, igrač će izbrisati prvu i zadnju znamenku niza, i nastaviti po istom pravilu: zbroj prve i zadnje znamenke novog, skraćenog niza odredi će visinu narednog uloga.
Zbog toga što je broj znamenaka uvijek konačan, potrebno je odmah na početku jasno odrediti ili željeni dobitak ili konačnu visinu uloga do koje je igrač spreman ići.
Sistem 1-2-3-6
Za razliku od Labroucheovog niza, ovaj sistem za klađenje ima unaprijed zadan niz (1-2-3-6), dakle nije ga potrebno proizvoljno određivati. Nakon svake dobivene partije naredna znamenka određuje sljedeći ulog, a svaka izgubljena partija vraća niz na početak (npr. uložimo 1$ i dobijemo partiju – u sljedeću ulažemo 2$. Izgubimo li tu partiju, opet smo na početku niza i ulažemo 1$).
Ako se sa sistemom 1-2-3-6 usporede drugi sistemi za klađenje, on će se lako pokazati kao minimalno riskantan – upravo zato što svaka izgubljena partija garantira najniži mogući ulog.
Oskarov sistem
Logički spretno osmišljen sistem za klađenje koji elegantno kombinira maksimalizaciju dobitka s minimalizacijom rizika. Slijedeći ovaj sistem, igrač će uložiti jednu jedinicu na prvu partiju. Ukoliko prvu partiju dobije, serija je završena i počinje ispočetka na isti način.
Ako pak izgubi partiju ulaže isti iznos (1$) u sljedeću – sve dok stanje na njegovom računu ne postane +1$. Tada opet serija počinje ispočetka. Igrač će uložiti više od jedne jedinice samo u slučaju da je šansa za dobitak proporcionalno veća.
Ovaj prividno jednostavan sistem pokazao se izvanredno uspješnim u svođenju rizika na najmanju moguću mjeru; zato je u kladionicama i danas veoma cijenjen i često korišten.
Sistemi negativne progresije
Martingale sistem
Martingale sistem za klađenje temelji se na vrlo jednostavnom principu: svaka izgubljena partija znači da se ulog u sljedećoj udvostručuje. Ovaj se princip temelji na statističkoj intuiciji o tome da svaka izgubljena partija zapravo povećava vjerojatnost dobivanja sljedeće – i upravo se zato ovaj sistem u teoriji čini tako ispravan.
Ipak, u praksi se pokazalo da je za njegovo korištenje potrebna velika početna zaliha novca, i da često može dovesti do negativnog ishoda (neki su za zato prozvali i „bankrot sistem“).
Super Martingale sistem
Ovaj sistem za klađenje izveden je iz standardnog Martingale sistema, a od njega se razlikuje samo po tome što se nakon svake izgubljene partije na udvostručen iznos dodaje još i prethodni. Ovo je, na neki način, dvosjekli mač: teoretski, u slučaju uspješne serije, dovodi do mnogo većeg dobitka, ali traži još veća početna sredstva.
D’Alembertov sistem
Još jedan sistem koji se zasniva na istoj matematičkoj intuiciji – i to, zapravo, čini još dosljednije! Slijedimo li D’Alembertov sistem, uvećat ćemo ulog nakon svake izgubljene partije (npr. 1$ u prvoj, 2$ u drugoj, 3$ u trećoj – jer kako gubimo, raste šansa da će naredna partija biti dobitna). Obratno, kad počnemo dobivati, postepeno smanjujemo ulog u svakoj narednoj rundi, paralelno s rastom rizika od poraza.
Sistem Fibonaccijevog niza
Sistem za klađenje Fibonaccijevog niza zasniva se na tzv. Fibonaccijevom brojevnom nizu (progresivni niz čiji je svaki idući član zbroj svoja dva prethodnika – 1, 2, 3, 5, 8, 13…). Igrači koriste ovaj niz na način da nakon svake izgubljene partije podižu ulog na sljedeću znamenku (npr. 1$, 2$, 3$, 5$…), dok dobivena runda vraća niz dva člana unazad. U praksi, mnogi korisnici ovog sistema vraćaju se samo za jedno mjesto nazad.
Sistem Laboucherovog niza
Odluči li se igrač za ovaj sistem, na početku će odabrati niz od nekoliko brojeva. Ulog kod prve oklade dobit će zbrajanjem prve i zadnje znamenke niza, pa ako partiju dobije, tako se dobivena znamenka dopisuje na kraj niza i ponovo zbraja s prvom znamenkom kako bi se odredio naredni ulog.
U slučaju da se oklada dobije, brišu se prva i zadnja znamenka niza, i nastavlja se po istom principu (zbrajanjem prvog i zadnjeg člana tako dobivenog niza).
Puni i skraćeni sistemi
Red je da objasnimo i što je su pun i skraćeni sistem za klađenje. “Puni sistem“ zapravo je samo drugo ime za tablicu mogućnosti izrađenu prema pravilima kombinatorike, u kojoj je svakom događaju (u našem slučaju sportskoj utakmici) pridružen broj partija koje minimalno želimo pogoditi. Na primjer, logično je da ćemo imati veću vjerojatnost pogoditi rezultat jedne od osam utakmica (za što postoji osam mogućih kombinacija), nego pogoditi sve (8 od 8), za što postoji samo jedna statistička mogućnost koja je veoma malo vjerojatna).
No pogledamo li pobliže – za uspjeh, ovakvi nam sistemi za klađenje nisu ni potrebni – dovoljno je uzeti samo jedan njegov dio, tj. odlučiti se za raspon u kojem se želimo natjecati, i na taj način možemo minimizirati broj ulaganja kao i iskoristiti ih na najbolji mogući način. Na primjer, umjesto da uložimo u sve moguće ishode (pa bismo, ako je cijena jedne oklade 1$, morali uložiti 255$) odredit ćemo minimalni broj pozitivnih ishoda za koji vjerujemo da su nam dovoljni. Tako ćemo smanjiti broj mogućnosti na 50, pa će i ulog biti mnogo manji (u ovom primjeru 50$).
Zaključak
Ovaj smo kratki pregled sistema klađenja izradili za lakšu orijentaciju igrača i svih zainteresiranih, pa i onih koji će tek u budućnosti odlučiti okušati svoju sreću u sportskoj okladi. Naravno da ovdje nema mjesta da se detaljno obrade baš sve mogućnosti, ali uvjereni smo da smo uspjeli objediniti sve ključne informacije na jednom mjestu i olakšati svakome tko to želi ulazak u rizičan, ali i uzbudljiv svijet sportskog klađenja. Potrudili smo se izbjeći podilaženje čitaocima u obliku preporuke ovog ili onog sistema kao definitivno najboljeg; iako neki od nas o tome imaju svoja uvjerenja, mislimo da je jedini ispravan način za odabir sistema – iskušati ga u praksi.
Ne zaboravite, dakako, da gotovo sve ove strategije važe i u drugim igrama na sreću – zato ih bez problema možete koristiti i ako igrate, na primjer, poker, rulet ili blackjack.
FAQ
- 📍 Zbunjen sam ovolikim brojem sistema. Kako odabrati pravi?
- Na to vam pitanje nitko ne može dati jednoznačan odgovor: pravi sistem za svakog je igrača onaj koji se, u njegovom iskustvu pokazao kao dobitan – ili koji mu je, u najmanju ruku, omogućio da previše ne izgubi i da zadrži dovoljno elana za daljnje klađenje. Reći ćemo, uostalom, i to da smo se već u opisima pojedinih sistema potrudili dati osnovne natuknice o njihovim glavnim prednostima i manama. No to što se neki od tih sistema opisuju u pozitivnijem svjetlu nego drugi (npr. Oskarov sistem), ne znači da su nožno i bolji, a još manje da su to u svakoj situaciji. Najbolji sistemi za klađenje su oni sistemi koji donose najviše izgleda za dobitak. Ne postoji univerzalno uspješan sistem; neki od njih, kao što je Martingale sistem za klađenje, svoje prave prednosti pokazuju tek kroz dugotrajnu igru; a takvi traže i veći početni fond koji smo spremni riskirati.
- 📍 Ne volim matematiku. Uostalom, smatram da tamo gdje počinje račun, nestaje užitak u klađenju. Kako pomiriti to dvoje?
- Zdrav razum i intuicija često pomažu, ali ne uvijek; u nekim je situacijama potrebno preći preko uvriježenih dojmova i navika kako bi se došlo do uspjeha. Jedna od takvih disciplina je i (sportsko) klađenje. Matematika je, ipak, jasna – eventualni dobitak igrača nužno znači gubitak kuće ili drugih igrača – a kad bi se do zgoditka moglo tek tako, kladionice bi brzo izgubile smisao svog postojanja. Ipak, i znajući sve to, mnogi savjesni, marljivi i strpljivi igrači uspijevaju iskoristiti disciplinu klađenja u vlastitu korist, a neki su uspješno pretvorili ovaj hobi u izvor zarade. Ali onaj tko tvrdi da je to uspio bez da je koristio neku strategiju i sistem za klađenje, bez računa i kombinatorike, jednostavno ne govori istinu.
- 📍 Koji su najbolji sistemi za klađenje?
- Kao što je rečeno – ne postoji univerzalno najbolji sistem za klađenje. Sve ovisi o okolnostima, a ponekad i o pravilima kuće. Na primjer, neke će kladionice odrediti čak fiksne partije koje morate dobiti da bi se vaša serija računala kao dobitna – pa i bez obzira na opći uspjeh u tom nizu. Često će kladionice određivati i minimalne iznose koje možete uložiti. Jedina prava preporuka je – proučiti sisteme, usvojiti njihova pravila, i kroz istraživanje i praksu odabrati onaj koji nam dokazano donosi najviše. Valja upamtiti – ni najbolji sistemi za klađenje ne znače uvijek pobjedu.
- 📍 Jesu li bolji sistemi pozitivne ili negativne progresije?
- Sumnjamo da je moguće definitivno govoriti čak i o načelnoj prednosti bilo koje od te dvije kategorije. Svi su ti sistemi za klađenje razvijeni kroz praksu i iskustvo svojih korisnika – a naravno, svaki je od njih do svog sistema došao vodeći se vlastitom logikom. Sistemi pozitivne progresije zasnivaju se primarno na težnji za uvećanjem dobitka, na želji da se, dok traje, što više iskoristi dobitna serija, dobitni niz. Odavno je uočeno da se dobiti i gubiti na kocki i u okladi statistički nižu u podjednakim omjerima. Sistemi negativne progresije temelje se pak na statističkoj činjenici da svaki gubitak povećava šansu za dobitkom u idućoj rundi. Ali i među njima ima nekoliko osnovnih vrsta, i odabiru ne treba pristupati olako.
- 📍 Ne razumijem ovaj dio o punim i skraćenim sistemima. Kako odabrati pravi skraćeni sistem?
- Najbolje je konzultirati tablice; statističari su davno izračunali ne samo broj mogućih dobitnih kombinacija u svakom nizu događaja i željenih dobitnih rundi, već i kvote rentabilnosti za svaku od tih mogućnosti. Ali konačnu odluku o tome koliko kombinacija nam je cilj pogoditi ovisi prije svega o igračevoj odluci o procjeni na licu mjesta. Radi se jednostavno o tome da se broj potrebnih dobitnih rundi (utakmica) svede na najmanju moguću mjeru, a da se što je moguće manje dovede u pitanje iznos dobitka koji imamo šanse osvojiti. Upamtite: najbolji sistemi za klađenje su oni koje smo dobro naučili – a svaki sistem vrijedi samo onoliko koliko smo ga se čvrsto spremni pridržavati! I manje provjeren sistem za klađenje kojeg se igrač čvrsto drži, bolji je od kompliciranog, dokazanog sistema čijih se pravila propusti striktno pridržavati.
